Učiti se otpuštanju

Thumbnail

Atma Kriya Yogu sam bila inicirana pet godina prije rođenja mog starijeg sina, i te godine intenzivne prakse su bile osjetno drugačije od godina nakon što su djeca ušla u jednadžbu. Sada su godine provedene s bebama i malom djecom brojčano nadmašile prijašnje godine, međutim, vjerujem da je njihovo prisustvo značajno poboljšalo moju praksu.

Morala sam napustiti praksu meditacije koja je postojala prije djece, ono vrijeme kada sam imala vremena i kada je zajamčeno postojao dnevni mir i tišina. Svatko tko ima bebu ili malu djecu zna da je ovo jamstvo otišlo na dugački ležerni odmor. Proći će popriličan broj godina prije negoli se vrati.

Potrebna je disciplina i odlučnost pri svakodnevnoj meditaciji, no najvažnije, potrebna je ljubav i povjerenje u praksu. Moraš vjerovati da ćeš, ukoliko se potrudiš, biti nagrađen, čak i ako to ne vidiš ili osjetiš. Ako praksu odrađuješ punim srcem, ona će ti bezuvjetno pružati blagodati. Za mene, koja sam kućanica, vrijeme je pretjerano ograničeno i može se dogoditi da tjednima nemam slobodnog vremena. Ova promjena utječe na svaki dio života, a to, naravno, uključuje i praksu Atma Kriya Yoge. Tijekom našeg života dolazi do puno promjena. To je neizbježno. To uključuje i našu praksu meditacije.

Ukoliko se nađeš u situaciji kada si previše zaposlen, umjesto da se u potpunosti odrekneš svoje sadhane, radije se potpuno odreci misli „zašto se zamarati ako ne mogu odraditi cijelu praksu?” Pet minuta Atma Kriya Yoge dnevno (a bilo je mnogo dana kada sam imala samo tu opciju) uvijek je bolje nego ne raditi praksu. Ponekad tih pet minuta mogu nadmašiti dvosatnu praksu bez djece. Stvar je samo u namjeri, i naravno, milosti kriya majstora.

Jedno od mojih najizvanrednijih iskustava prakticiranja Atma Kriya Yoge bila je spontana praksa tijekom prošlogodišnjeg Just Love festivala. Festival se bližio kraju, počeli su rastavljati pojedine štandove, dogodio se kratak trenutak tijekom kojeg je prestala padati kiša i djeca su se poželjela igrati u velikom pješčaniku kraj kojeg su se nalazile stolice i stolovi pored štanda za sokove. To je područje općenito bilo namijenjeno opuštenim druženjima, no postojao je i osjećaj da se nalazimo na rubu kaosa. Dok su se djeca igrala, ja sam odlučila sjesti u pijesak, između stolova punih ljudi koji su čavrljali, i odraditi svoju Atma Kriyu. Vrijeme i mjesto nije bilo savršeno, no osjećaj je bio dobar. Djeca su me povremeno uključivala u igru tako da su mi u ruke stavljali pijesak, što je njima bilo smiješno. Ova neplanirana praksa je bila bez napora, nevjerojatna; osjećala sam da je bezvremena. A zatim je uskoro nakon prakse pokraj mene prošao Swami Vishwananda, majstor Kriya Yoge koji me je inicirao u praksu, i čavrljao s osobljem štanda za sokove. U tom području se stvorila gužva a u zraku je bilo prisutno mirno uzbuđenje.

Unatoč neizbježnim promjenama i izazovima koje mi je donio život, moja praksa Atma Kriya Yoge je ostala sastavni dio moga svakodnevnog života. Bila je uz mene tijekom mojih trudnoća i pružala mi ogromno olakšanje od jutarnjih mučnina. Tijekom prva dva tromjesečja obiju mojih trudnoća imala sam mučnine i povraćala sam cijeli dan, ali tijekom kratkog vremenskog perioda tijekom kojeg sam radila dnevnu sadhanu nisam osjećala mučninu.

Djeca sada imaju 6 odnosno 4 godine. Vrlo su svjesni koliko meditacija utječe na naš život i koliko je njegov sastavni dio. Zapravo, dogode se povremeno trenuci kada obojica u tišini sjednu sa mnom dok meditiram i tada je ljubav bezgranična. Ukoliko su obojica budni i prisutni tijekom moje prakse, buka i pokreti su kao da mi u krilu sjedi uragan ili tornado, što me čini ozbiljno svjesnom činjenice da u tim trenucima moram raditi na pronalasku te bezgranične ljubavi. Međutim, ovi trenutni izazovi su jedan od mnogih načina koji su mi pomogli unaprijediti praksu, razviti koncentraciju i učvrstiti moju disciplinu, dok me istovremeno uči da otpustim, vjerujem i jednostavno to učinim.


Blog »