Transformativne poruke straha od letenja

Thumbnail

Svijest o promjenama koje čovjek treba napraviti u svome životu, navikama ili stavu raste zahvaljujući redovnoj dnevnoj praksi Atma Kriya Yoge. Kad je u nečijem životu aktivno prisutan u potpunosti realizirani i prosvijetljeni Majstor poput Paramahamse Vishwanande, prilike i stvarna životna iskustva za ozbiljnu transformaciju eksponencijalno rastu. Potaknuo bih sve kriya jogine, koji još uvijek ne slijede svog Satgurua ili prosvijetljenog Majstora, da to učine.

Prilika za transformaciju ukazala se prije nekoliko mjeseci i par tjedana, i to iznenada, kad sam osvijestio strah od letenja. Prije toga nikad nisam patio od te vrste straha, i pošto sam imao neobično velik broj putovanja vezanih uz posao i druge prilike tijekom tog razdoblja, što nisam mogao izbjeći, morao sam se suočiti s tim strahom.

Što sam naučio iz svih tih letova, koje sam iskusio?

Primijetio sam da bi za vrijeme razdoblja turbulencije, ili u zračnim rupama, kako ih ja zovem (da, ceste u Africi pune su rupa!), te tijekom polijetanja i slijetanja zrakoplova, razina mog straha dramatično porasla. Shvatio sam da kvaliteta moje sadhane (duhovne prakse) i molitve mogu biti mnogo bolje i intenzivnije. Koristio sam molitvu kako bih odvratio svoj pažnju sa zračnih rupa. Radim li to dovoljno često i inače u svom životu, to jest fokusiram li se dovoljno na gurua i Boga, ili u svome umu pridajem više pažnje turbulencijama, zračnim rupama? Nastavio sam gledati na sat kako bih znao kada ćemo stići na odredište. Drugim riječima, svijest o mome krajnjem odredištu i putovanju bila je povišena. Je li moja svijest o mome cilju na Zemlji povišena? Promatram li, radim li samoanalizu u redovitim intervalima, po programu transformacije kojeg sam odredio samome sebi? To su bila pitanja koja su mi se pojavila.

Promotrio sam prirodu svojih odnosa s ljudima koji su mi bliski: mojom obitelji, bliskim mi predanicima i prijateljima. Kakav je moj odnos s njima? Kako ih mogu još više voljeti i to na način prilagođen svakome od njih pojedinačno? Kontaktiram li ih kad mi je nešto potrebno ili ih kontaktiram zato što ih volim?

Najveći podsjetnik bio je povezan s bivanjem u sadašnjem trenutku i osvještavanju moje vjere u Boga i Satgurua. Je li mi se išta dogodilo? Jesam li bio u opasnosti? Naravno da nisam! U toj situaciji osvijestio sam koliko u svome umu imam teorije u odnosu na to koliko sam doista predan.

Letovi su bili kratki, no činili su se izuzetno dugačkima, zbog straha. Život na Zemlji je kratak, ili nedovoljno dugačak za osobnu transformaciju, no čini se toliko dugačak kad nismo fokusirani na ljubav. Upitao sam se koristim li svoje vrijeme svakodnevno na najbolji mogući način kako bih sve više volio?

Moj posljednji let, nakon prolaženja kroz proces samoanalize tijekom nekoliko zadnjih mjeseci i nekoliko tjedana, bio je prije nekoliko dana. Letio sam iz Frankfurta u Nairobi preko Istanbula, i to nakon što sam proveo ludo i nezaboravno vrijeme na festivalu Just Love, Gurupurnimi i državnom tjednu u ashramu Shree Peetha Nilaya, domu Paramahamse Vishwanande. I pogodite što se dogodilo? Tijekom tog leta više nije bilo straha od letenja. Prošao je upravo onako lako kako se i pojavio.


Blog »