Što radi um kad nitko ne gleda?

Thumbnail

Um koji je pod kontrolom je tvoj najboji prijatelj”, kaže Krishna u Bhagavad Giti. “No um koji nije pod kontrolom je tvoj najgori neprijatelj.”

Tako sam pomislila: hajde da se sprijateljim sa svojim umom. Da ga bolje upoznam. Jer čak i ako ne uspijem, imat ću priliku bolje upoznati "neprijatelja".

Um je prirodni lutalica. Neprekidno luta od mjesta do mjesta kroz kompleksnu šumu naših životnih iskustava. U djeliću sekunde njegovu putanju mogu promijeniti maleni osjetilni okidači, ili bilo koji osjećaj zadovoljstva ili odbojnosti.

Zahvaljujući našim duhovnim praksama, pogotovo japi (ponavljanju Božjeg imena), neprekidnim ponavljanjem mantre, cilj nam je svjesno vraćati um u sadašnji trenutak i prisjećati se božanskog. Što češće prakticiramo ponavljanje mantre uz dah, tim manje vremena i prostora preostaje umu da proizvodi bilo kakve druge misli, i njegovo ponašanje postaje manje reaktivno. Postaje usredotočeniji i svjesniji. Beskonačni unutrašnji dijalog se gasi kako bi se u nama probudilo nešto dublje.

Pa, barem neko vrijeme. Jer dok god niste prosvijetljeni, unutrašnji dijalog će se nastaviti u trenutku kad izgubite svoj fokus i pozornost. I to je u redu sve dok ste promatrač tog monologa uma. Pravi problem počinje kada te tvoj um, sa svojim sofisticiranim mehanizmima i vještinama, kao što je pretjerivanje, u stvari nagovori na neke od njegovim "briljantnih ideja", koje, blago rečeno, ponekad mogu biti jedne od najgorih ideja koje si dobio u čitavom životu. To su trenuci u kojima tvoj um postaje tvoj najgori neprijatelj.

Tijekom dužeg vremenskog razdoblja intenzivno sam promatrala samu sebe, pokušavajući vidjeti u kojim točno trenucima mog života moj um ima tendenciju "progovoriti" svoj monolog i kada imam tendenciju biti manje pozorna i manje selektivna u vezi toga kako dozvoljavam svom umu da utječe na mene. Dakle, kad Unutrašnji Neprijatelj nadjača Unutrašnjeg Prijatelja.

I evo do kojeg sam zaključka došla: "tamnija" strana mog uma često postaje aktivnija kad... nitko ne gleda.

To se može činiti prilično trivijalno, no čak je i znanost to potvrdila. Kad smo u skupini ljudi u našem umu se počinje događati nešto što se naziva efekt reflektora. Kad smo s drugim ljudima imamo tendenciju precijeniti u kojoj mjeri drugi ljudi opažaju naša postignuća i pogreške, tako da imamo tendenciju pojačano kontrolirati i regulirati same sebe.(I to bi mogao biti jedan od razloga zašto je praksa Atma Kriya Yoge u skupini toliko učinkovitija nego kad je se prakticira nasamo.) Znaš što? To utječe i na tvoj unutrašnji dijalog. Iako nitko doista ne može čitati tvoje misli (osim možda nekog dobrog vidovnjaka), kad smo s drugim ljudima, naš um jednostavno ima tendenciju "bolje se ponašati". Međutim, kad smo sami, tada se u umu odvija pravi pravcati tulum. A čudovište izlazi iz svoje špilje.

Na svoje veliko iznenađenje primijetila sam da um ima tendenciju postati najviše aktivan i negativan posebno tijekom takozvanih dnevnih aktivnosti "bez mozga", koje uključuju vrijeme provedeno u samoći (dakle kad nas ne promatra druga osoba ili te ometa sa svojim dijalogom), kao što je tuširanje, odlazak na toalet ili kratko prije spavanja. Ako vrlo pozorno promatraš svoj um tijekom tih određenih trenutaka, primijetit ćeš da će ti trenuci često biti ključni, tada će te um pokušati preplaviti s nekakvom negativnošću. Odjednom će se sjetiti nečeg "jako negativnog" što ti je netko napravio u prošlosti, ili ćeš se osjećati nesigurno, brinući o prošlosti. Čak može i stvoriti cijelu priču s 10 različitih pesimističnih završetaka tijekom jedne tako kratke radnje kao što je tuširanje! Jer kreativnost uma ne poznaje granice.

Međutim, na sreću, ti mu možeš postaviti neke granice.

Ako si ozbiljan na svom duhovnom putu, bila bi jako dobra ideja da češće i pozornije počneš promatrati svoj um. Promatraj ga kad nitko drugi ne promatra. Jer u tim trenucima možeš puno toga naučiti o sebi, o svojim latentnim težnjama i onome što kod sebe možeš poboljšati. Nakon što sam shvatila da umjesto da dopustim svome umu da besciljno luta uokolo, mogu ponavjati svoju mantru dok se, primjerice, tuširam (sigurna sam da da i ti možeš pronaći još mnogo drugih sličnih aktivnosti u svome svakodnevnom rasporedu), te sam počela primjenjivati mantranje posebno u trenucima kad je moj um prethodno imao najviše sklonosti stvarati negativnosti. Primijetila sam veliku promjenu u mome umu, ali i u životu.

Odjednom su mi se teške životne situacije čiile puno manje dramatičnima, svoj posao mogu obavljati mnogo učinkovitije i s više fokusa, te sam sposobna pronaći svoj centar i mir mnogo brže, čak i nakon nekih emocionalnih turbulencija. Jer to je snaga mantre, a to je i blagoslov kojeg dobivaš kad barem napraviš taj prvi korak sa svoje strane da počneš stavljati svoj um pod kontrolu.

Zapamti, tvoj um može izmaknuti kontroli samo kad ga nitko ne promatra. Međutim, kad ti postaneš promatrač, tada je već netko tamo, tko ga promatra. A ako možeš pronaći te specifične trenutke tijekom dana, kada negativni um postaje najviše aktivan, uoči ih i zamijeni negativni unutrašnji dijalog svjesnim ponavljanjem mantre. Vjeruj mi, čak i ta mala pobjeda može puno toga promijeniti u tvom životu.

I to će biti jako dobar prvi korak prema tome da svog Neprijatelja učiniš istinskim Prijateljem.


Blog »