Pandorina kutija

Thumbnail

Čitajući prethodne blogove, zadivile su me riječi koje su svi pisali dijeleći svoje osjećaje i misli, posebno nadajući se da će biti inspirativni. Sigurna sam da govorim u ime svih nas koji doprinosimo ovom blogu kad kažem da se iskreno nadamo da su vas naši postovi nadahnuli i postali vam vodičem prema svim dostupnim sadhanama - bila to Atma Kriya Yoga, Simply Meditation, Babajijev Surya Namaskar ili Project Mantra.

Koju god praksu osjećaš, ona može poboljšati tebe samog i tvoju svakodnevnicu.

Činjenica je da, bez obzira kako izražavamo dobrobiti sadhane (duhovne vježbe), bez obzira koliko riječi napišemo, na kraju dana, o svakome od nas ovisi da li ćemo prijeći prag.

Taj prvi korak može za nekoga biti ogroman - putovanje u nepoznate predjele naše nutrine. To može biti doista zastrašujuće jer često ne znamo što možemo naći ako otvorimo našu osobnu "Pandorinu kutiju". Pomisao da možemo naići na činjenice o sebi koje ne volimo ili ne odobravamo je poprilično strašna i često takvo što ostavljamo "za kasnije". Često preferiramo taj poklopac ostaviti čvrsto zatvorenim! Obećavamo sami sebi da ćemo u nekoj nedefiniranoj budućnosti otvoriti i zaviriti u kutiju - samo ne sad… Nalazimo različite izgovore za tu našu odluku - od onoga "to nije dobra ideja jer mi je danas mačka prešla preko puta", do zaista ozbiljnih briga. Svi smo to činili u nekom trenutku, uključujući i mene – prije mnogo godina.

Vidite, ne mogu nikome garantirati "krevet od ruža", mogu samo reći da niti jednog trenutka nisam požalila otvaranje moje osobne "Pandorine kutije", čak i kad sam znala što ona sadrži - stvari koje sam očajnički pokušavala sakriti, posebno od sebe same.

Nakon početnog protresanja mog ega, shvatila sam da nije tako strašno ni dramatično kako sam zamišljala, i što je još važnije, da nisam sama u svojim izazovima. Isto tako, shvatila sam da trebam duhovnu praksu koja bi podržala moj osobni put. Tako sam učinila prve korake da nađem duhovnu praksu koja bi odgovarala meni, u toj fazi moga života.

Kroz redovitu sadhanu (odabrala sam početi s meditacijom), s vremenom, moj se način života promijenio. Ponekad bi te promjene bile takve da bi ih ona „ja prije otvaranja kutije“ nazvala nezgodnima. Promjene kao što su veća disciplina, veća svjesnost o mojim navikama i obrascima ponašanja, slušanje ljudi radije nego da budem "brza na jeziku" da bih nešto dokazala. Živjeti u sadašnjosti bez osuđivanja prošlosti, i tako dalje - znate što mislim. Istina je, dakle, kad kažemo da je obaveza da promijenimo sebe potrebna. Također je istina da jednom kad si na tom putu više nema povratka, jer jednom kad uđeš u tu rutinu, te rezultirajuće promjene postaju prirodan dio tebe. U stvari, počinješ shvaćati koliko smo otporni i snažni kad dobijemo priliku da sami sebi dozvolimo izraziti to bez ponosa i započinjanja križarskog pohoda.

Netko veoma drag i poseban u mom životu neki dan je rekao da u životu moramo „hodati u svojim cipelama" jer dijeljenje „cipela“ ili nošenje tuđih ne donosi ispunjenje, ne donosi radost. Jednostavna metafora, ali vrlo istinita. Mnogi od nas konstantno pokušavaju ispuniti tuđa očekivanja, većinu života, i zaboravljaju slijediti ono za što znaju da je više u skladu s njima samima. Redovna duhovna praksa koja razvija i podržava našu svjesnost pomaže nam da bolje upoznamo sebe i dobijemo veću jasnoću u svrhu donošenja svjesnijih odluka i odabira.

Kakav god bio vaš stav ili osobno iskustvo, u svoje ime mogu reći da je redovita duhovna praksa uzdigla ne samo mene, već i one oko mene, kroz pozitivne efekte koje vide u meni. Posljedično, pronalaze stvarne dobrobiti u našoj interakciji i u našem svakodnevnom životu. Nema sumnje da smo kroz godine svi na dobitku, direktno ili indirektno, zahvaljujući mojoj sadhani.

Preporučam, dakle, otvorite svoju "kutiju" danas! Ne čekajte neki drugi put. Isplati se! Vi to zaslužujete!


Blog »