O ljubavi i služenju

Thumbnail

Najjači OM Chanting na kojem sam ikad sudjelovao bio je nevjerojatno jednostavan. Nije to bio ni Maha OM Chanting, ni na pun Mjesec, nikakva posebna prigoda. Bilo je to u maloj sobi, u jednom gradiću u Coloradu, jedne večeri kad su se ulice činile pustima.

Bilo nas je petnaestak. Sjećam se da sam promatrao ljude dok su ulazili, mješavina nade i neizvjesnosti na svakom licu. Gotovo svi su bili novi. Samo nas troje smo već radili OM Chanting.

Ono po čemu se ovaj krug razlikovao od ostalih na kojima sam bio bilo je to da je baš svatko svjesno došao radi nekoga drugoga. U toj grupi prijatelja dvojica su imala karcinom. Njihova zajednica se sastala, čuli su da bi im OM Chanting možda mogao pomoći. Oba bolesnika bili su tu jedan za drugoga, a svi ostali bili su tu za njih. Nisam siguran koliko ljudi je vjerovalo u ovu praksu, ali bili su spremni pokušati gotovo sve da bi pomogli svojim prijateljima.

Te večeri imali smo dva kruga. Po jedan za svakog bolesnika. Sjedili su u sredini i pustili da se blagoslov OM Chantinga uzdigne i izlije na njih. Činilo se da vrijeme ne postoji. Činilo se da nikad niti nije postojalo. Kao zajednica, oni su sudjelovali u ovome zbog ljudi koje su voljeli, i pjevali samo za njih.

Te večeri naučio sam dvije lekcije.

Prva:

Služenje je nesebično u pravom smislu te riječi. Kad radimo OM Chanting s idejom nesebičnog služenja, ulazimo dublje u tu praksu. Postajemo otvoreniji za bezgranične mogućnosti koje pruža OM Chanting.

Druga:

Ne očekuj ništa. Ova je zajednica svakako imala nadu, ali nisu znali što da očekuju. Imali su samo informaciju da bi OM Chanting mogao pomoći njihovim prijateljima, no ne i da zaista hoće. Kako bi ta pomoć mogla izgledati, nitko nije znao.

Pjevali su s nadom i ljubavlju. Čineći to, otvorili su se za prihvaćanje bilo kojeg mogućeg ishoda. Činilo se da shvaćaju da im ova praksa ništa ne duguje. Bili su otvoreni za sve.

Večer je završila polako i nježno. OM je i dalje odzvanjao u našim ušima. Ljudi su se nekako nevoljko vratili svojim životima. Izgledalo je da svatko odlazi s više nade i s blažim izrazom lica nego kad je došao.

Od tada, jedan je muškarac preminuo. Na samrti, rekao je prijatelju da se nakon tog OM Chantinga prestao bojati smrti. S tim blagoslovom, mirno je preminuo.

Drugi muškarac je u remisiji, i dobro mu je.

Moja je najveća želja da svi sudionici OM Chantinga pronađu to mjesto ljubavi i služenja u svojoj praksi. Tek tu možemo biti otvoreni za bezgranične mogućnosti OM Chantinga.

 


Blog »